RAZGOVOR
Djeca devedesetih
30.3.2023. | 17:30 sati
Mala škola devedesetih vraća se u Uraniju s novom temom: djeca devedesetih.
Programom želimo otvoriti dijalog o posljedicama ratnih zbivanja, prisilnih migracija i dubinskih društvenih i ekonomskih promjena na generacije kojima je posljednja dekada prošloga stoljeća bila razdoblje djetinjstva. U kojoj su mjeri njihova iskustva srodna, na koje su načine fragmente sjećanja i obiteljskih priča povezivali u smislenu cjelinu, kako ta rana iskustva mogu utjecati na njihove životne putanje i stavove u odrasloj dobi i iz kojih je razloga to važno za hrvatsko društvo danas, neka su od pitanja koja će izlagači – mahom i sami „djeca devedesetih“ – postaviti u predstavljanju umjetničkih radova i obrada istraživačkih intervjua, kao i kroz izlaganja znanstvenih istraživanja o školi i obrazovanju te o pop-kulturi devedesetih.
Ovaj će segment prošlosti sa sadašnjosti i budućnosti povezati i razgovor sa stručnjakinjom koja će, osim o vlastitom iskustvu rada s djecom pogođenom ratnim zbivanjima, govoriti i o pojmovima kao što su međugeneracijski prijenos traume i posttraumatski rast. Tijekom programa publika će biti pozvana da se u program uključi i kroz doprinos izgradnji zbirke posvećene soundscapeu devedesetih – raznovrsnom spektru zvukova koji evociraju to razdoblje.
Ovogodišnji se program Male škole odvija u sklopu projekta „MOJ DOM: Refugees, migration and erased memories in the aftermath of Yugoslav wars“ (2023. - 2025., CERV), koji okuplja civilnodruštvene, umjetničke i znanstvene organizacije iz Njemačke, Italije, Slovenije i Hrvatske.
Program organiziraju Petar Bagarić i Orlanda Obad iz Instituta za etnologiju i folkloristiku.
VREMENSKI RASPORED DOGAĐANJA:
17:30-18:30
Intervju s M. // Umjetnica odgovara. Sindri Uču, novomedijska umjetnica
Tipičan etnografski, nestrukturiran intervju proveden s predstavnikom „djece devedesetih“ u sklopu projekta „MOJ DOM. Refugees, migration and erased memories in the aftermath of Yugoslav wars“ (CERV) upotrijebljen je kao podloga za umjetnički odgovor na zadanu temu. Fokus toga intervjua, sa sugovornikom rođenim početkom devedesetih u gradu pod granatama, usmjeren je na dječju perspektivu, na poziciju neprimjetna i neupućena svjedoka koji bilježi i ono o čemu se inače ne govori. Kroz rastvaranje toposa doma istraživački intervju izrađuje gusto tkanje obiteljske svakodnevice devedesetih u kojoj supostoje, isprepletene i čvrsto spregnute: jedna stranačka pripadnost, neke nepoželjne nacionalne pripadnosti, ponešto posttraumatskog stresnog poremećaja, imućnost, neimaština i mnogo raznovrsnih formi ljubavi.
Segmenti sugovornikova djetinjstva transformirani su kroz umjetnički odgovor u zvučni bricolage kojim odzvanja zajednička generacijska pripadnost. Težak društveni kontekst i (ne)snalaženje u njemu, ali i dijeljena generacijska iskustva: od privatnih konteksta tradicija i svjetonazora članova obitelji, nepripadanja klasičnom formatu razvoja romantičnih odnosa, sve do crtića koji su se gledali na televiziji i slikovnica koje su se nosile u podrum.
Kuća ima rogove. Da je dobra, i vuk bi je imao. Ivana Ognjanovac, vizualna umjetnica
Narodna poslovica iz naslova poslužila je kao povod za nastanak likovne cjeline „Kuća ima rogove pa opet selimo“, koju će autorica predstaviti u sklopu programa. Radovi tematiziraju klišeje vezane uz dom, obitelj, odgoj, društvene uloge/hijerarhiju (rod, dob) i spolnost. Nastali su reinterpretacijom osobnih sjećanja u kontekstu obiteljskog nasljeđa te odrastanja u vremenu i mjestu koji se u kolektivnoj svijesti kolokvijalno zovu „prije rata“, kao i u, nešto kasnijem, razdoblju izbjeglištva u Njemačkoj.
Fotokolažima obiteljskih fotografija autorica dodaje infantilne komentare nevidljivog tumača-insajdera i upisuje u njih realne, ali netočne datume. Tako stvara proizvoljnu i emotivno obojenu fuziju fragmenata prošlosti (između ostalog, a u kontekstu nacionalne povijesti: ratova, migracije, promjena u govoru koji je zvučao problematično...) kojima je osvajala situacije izvan svoje kontrole i činila ih podnošljivima. U prezentaciji će prikazati postupke ekspresivnog likovnog oblikovanja kao sredstva za suočavanje s prošlošću koja nisu nužno podvrgnuta i (psiho)terapijskoj svrsi. Predstavljanje će kritički propitati i funkciju, odnosno važnost kulturnog i društvenog naslijeđa te prikazati krhkost memorije i osobnih granica/identiteta.
18:30-19:15
Ratne traume, posttraumatski rast i što sve to znači za generacije mladih danas. Razgovor s Gordanom Kuterovac Jagodić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Za mnoge u Hrvatskoj djetinjstvo je bilo vrijeme skrivanja od granata, pohađanja radio-škole, izbjeglištva i dugotrajnog bivanja u obiteljima koje su se pokušavale nositi s ratom prouzročenim traumama. O tome kako se pokušavalo pomoći djeci u vrtlogu traumatičnih događaja, kakva je u tim procesima bila uloga međunarodnih donatora, koje su moguće i/ili očekivane posljedice za generacije djece devedesetih u odrasloj dobi, ali i o transformativnim, ojačavajućim potencijalima traume razgovarat ćemo s profesoricom psihologije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Gordanom Kuterovac Jagodić.
Profesorica Kuterovac Jagodić od početka je svoje akademske karijere, koja je koincidirala s početkom rata, bila uključena u neke od prvih programa i projekata psihološke pomoći djeci pogođenoj ratnim zbivanjima i u tom je razdoblju prošla mnoga ratom zahvaćena područja u Hrvatskoj. Bavila se ulogama i strategijama suočavanja u prilagodbi dječje psihe na ratnu traumu te utjecajem takvih trauma na kognitivni razvoj djece. Jedna je od rijetkih znanstvenica u Hrvatskoj koja se (post)ratnim traumatologijama nastavila baviti i nakon što je ta tema u javnom diskursu postupno zatvorena dvijetisućitih. Naša je sugovornica zagovarateljica socijalne podrške kao jednog od glavnih alata očuvanja mentalnog zdravlja i dobrobiti ratom traumatizirane djece.
19:30 – 20:30
Škola kao topos djetinjstva: sjećanja djece devedesetih. Ivana Polić, University of California San Diego, doktorandica
Kao primarna obrazovna institucija, škola zauzima važnu ulogu u suvremenom procesu konstrukcije nacionalnog identiteta. U tom kontekstu, historiografija posvećena ratu u Hrvatskoj (1991. - 1995.) dosad se ponajviše bavila sadržajima udžbenika iz povijesti te javnim raspravama koje su te promjene pratile od početka rata. Ovo se istraživanje, nasuprot tome, temelji na sjećanjima generacija koje su u ratnim godinama pohađale osnovnu školu u Republici Hrvatskoj i u paradržavnoj Republici Srpskoj Krajini.
Cilj je istraživanja ispitati na koji su način promjene u obrazovnom sustavu utjecale na shvaćanja tadašnjih ratnih zbivanja te kako je školsko okruženje utjecalo na proces formiranja svijesti o pripadnosti državi, naciji i etničkoj zajednici. Usmena svjedočanstva otkrivaju mnoge razlike između dviju grupa ispitanika, kao i specifične procjepe između obrazovnih promjena koje su uvodile službene institucije i njihove percepcije i utjecaja u praksi. Namjera izlaganja otvaranje je novih smjerova u istraživanju djetinjstva i obrazovanja devedesetih kao temeljnih čimbenika u razumijevanju procesa izgradnje nacionalne svijesti (naj)mlađih generacija.
Američka popularna kultura u dječjoj svakodnevici devedesetih. Zlatko Bukač, Odjel za anglistiku, Sveučilište u Zadru
Kako me jedan plišani medo može svojim mirisom podsjetiti na „Ameriku“ u kojoj nikad nisam bio? Ima li to kakve veze s utjecajem američke popularne kulture na svakodnevicu u Hrvatskoj devedesetih? Točnije, na dječju svakodnevicu koja je bila obilježena domaćim i stranim proizvodima za djecu i mlade kao što su čokoladice, animirane serije, stripovi…
Ovo će izlaganje pokušati dati odgovor na navedena pitanja ili barem ukazati na neke mogućnosti interpretacije, a temeljit će se na analizama kako američkih tako i hrvatskih pop-kulturnih proizvoda iz posljednje dekade prošlog stoljeća. Oslanjajući se na sjecište autobiografskih iskustava i kulturalnostudijskih pristupa, izlaganje će tematizirati moguće formacije „djeteta devedesetih“. Postavit će i pitanje uloge nostalgije za djetinjstvom koje su obilježile nevine i naivne predodžbe o savršenoj Americi u ratnom i poslijeratnom kontekstu Hrvatske.
